Nekolicina biljaka proizvodi proteine slatkog okusa, do 100.000 puta slađe od šećera. Za razliku od umjetnih sladila, npr. aspartama i sukraloze, ovi proteini ne potiču neželjen glikemijski odgovor i ne narušavaju crijevnu mikrobiotu. Nadalje, upotrebu nekih od ovih proteina kao zaslađivača već su odobrile Europska unija i Američka agencija za hranu i lijekove (FDA). Stoga su proteini slatkog okusa izvrsno pozicionirani da postanu niskokalorični zaslađivači nove generacije. Kako biljke sintetiziraju relativno malo ovih proteina, za njihovu industrijsku proizvodnju razvijeni su mikrobni bioprocesi. Međutim, izolacija velike količine slatkih proteina iz mikrobnih kultura trenutno je neisplativa. Stoga je primjena ovih proteina ograničena i njihov potencijal neiskorišten. U sklopu ovog projekta, mi ćemo adresirati ovaj problem prilagodbom stanične stijenke kvasca Saccharomyces cerevisiae i njemu srodnog probiotičkog kvasca Saccharomyces boulardii. Na ovaj način ćemo poboljšati potencijal ovih vrsta za sekreciju proteina slatkog okusa i izlaganje istih proteina na površini stanica. Pritom ćemo najprije pronaći nove RNA-vezujuće proteine koji putem RNA egzosoma precizno reguliraju metabolizam stanične stijenke kvasca i tako djeluju kao regulatorna čvorišta stanične stijenke. Stečene uvide ćemo iskoristiti za poticanje izlučivanja proteina slatkog okusa van stanice i njihovo izlaganje na površini stanice kvasca S. cerevisiae, vrste koja se općenito smatra sigurnom za ljudsko zdravlje. Konačno, stečene spoznaje preslikat ćemo i na probiotički kvasac S. boulardii, koji ćemo modificirati da proteine slatkog okusa veže na svoju vanjsku staničnu površinu. Ovim pristupom dizajnirat ćemo "slatki" probiotik i ujedno postaviti temelje za racionalno oblikovanje probiotičke stanične površine.